Revizionizam, revizija prošlosti

Knjiga autora Aleksadnra Sekulovića protiv rehabilitacije Draže Mihailovića, u izdanju Saveza antifašista Srbije. Izvor fotografije: Savez antifašista Srbije.

 

Pojam revizionizam podrazumeva promenu u dotadašnjoj interpretaciji koja je motivisana izvannaučnim činiocima, najčešće ideološkim. Zbog toga se pojmom r. ne označava pojava kada se interpretacije menjaju sa unapređenjem znanja o određenoj pojavi, što je u nauci redovna pojava. Otuda r. u nauci ima negativno značenje, a može imati i negativne posledice po vrednosni sistem društva u kome se javlja.

Kao oznaka za reinterpretaciju prošlosti, pojam r. vezuje se najpre za kritičare „Versajskog mira” i klauzule o krivici Nemačke za izbijanje Prvog svetskog rata. Pojam je naročito postao raširen kao oznaka za negiranje Holokausta, pri čemu je za tu pojavu nastao i poseban pojam – negacionizam. Kada je reč o r. u kontekstu interpretacije prošlosti, prisutna su dva aspekta: jedan je r. u javnoj sferi, a drugi u istoriografiji. Ova dva aspekta redovno postoje istovremeno, ali imaju različitu strukturu. R. u javnoj sferi po mnogo čemu je agresivniji, otvorenije je sukobljen sa istorijskim činjenicama, poziva se na falsifikate, ponekad donosi i razne oblike delegitimizacije i osude zagovornika interpretacije koja se „revidira” kao i političko nasilje. U istoriografiji r. retko kada podrazumeva falsifikovanje činjenica, već je njegov osnovni mehanizam njihova tendenciozna selekcija i proizvoljno isticanje značaja jednih, po pravilu manje značajnih činjenica, uz zanemarivanje ili negiranje važnosti drugih, objektivno relevantnijih za razumevanje same pojave. U javnosti i u istoriografiji u Srbiji takav je primer revizionističke reinterpretacije uloge četnika u Drugom svetskom ratu. Kao primarna u revizionističkoj interpretaciji se ističe svakako nesporna činjenica da je pokret Draže Mihailovića započeo svoju aktivnost kao antiokupatorski, ali se sasvim zanemaruje ili omalovažava (naročito u javnoj sferi) takođe nesporna činjenica kolaboracije četnika sa okupatorima, kao i brojni zločini, što je, u većoj meri od početne ideje otpora, obeležilo aktivnost ovog pokreta.

 

Srđan Milošević

Literatura: 

M. Samardžić, M. Bešlin, S. Milošević, Politička upotreba prošlosti, Novi Sad: Alternativna kulturna organizacija, 2013; Revizija prošlosti na prostorima bivše Jugoslavije, ur. Husnija Kamberović, Sarajevo 2007; Giorgos Antoniou, “The Lost Atlantis of Objectivity: The Revisionist Struggles between the Academic and Public Spheres”, History and Theory, 46 (2007), str. 92–112;  Sheila Fitzpatrick, “Revisionism in Soviet History”, History and Theory, 46/4 (2007), str. 77–91.