Stratište

Jevrejke dovedene iz Kijeva u jarugu Babij Jar pred pogubljenje 29. i 30. septembra 1941.

 

Mesto na kome se odigrao masakr, odnosno masovno pogubljenje. Neretko je upravo mesto zločina i mesto na kome su žrtve sahranjivane u masovnim grobnicama. U toku Drugog svetskog rata su najbrojnija stratišta vezane za Istočni i Balkanski front. U masovnim streljanjima koja su vršili SS, ali i regularne jedinice Vermahta, stradali su civili koji su ubijeni kao taoci u represalijama ili kao zatočenici logora. Na stratištima od Baltičkog do Crnog mora su ubijani milioni Jevreja, sahranjeni u masovnim grobnicama. (Najveće stratište je Babiy Yar kod Kijeva. Za dva dana tu je ubijeno 33771 ljudi 29. i 30. septembra 1941.) Ne retko, su masovne grobnice sa protokom vremena raskopavane, a tela žrtava spaljivana ili premeštana na druge lokacije. Od maja 1942. nacisti su pokrenuli akciju „Sonderaktion 1005 ” čiji je cilj bilo uklanjanje tela ubijenih u masovnim streljanjima. Nacisti su pokušali da prikriju zločine i izbrišu tragove masovnih ubistava.

Na Balkanu su taoci i zatočenici ubijani na udaljenim mestima, nekadašnjim artiljerijskim poligonima, ili bacani u jame vrtače.

U socijalističkoj Jugoslaviji su mesta masovnih ubistava često obeležavana centralnim spomen-parkovima i postajala mesta okupljanja preživelih i njihovih potomaka. Spomen-parkovi uređeni na prostorima Jajinaca (Beograd), Šumarica (Kragujevac), Slobodišta (Kraljevo) su tokom čitavog perioda postojanja socijalističke Jugoslavije predstavljala važne topose sećanja. 

Tokom ratova 90-ih masovna ubistva su vršena u zgradama nekadašnjih fabrika, škola i bolnica, ali i na otvorenim prostorima (šuma kod Trnopolja). U pokušaju prikrivanja zločina, tela ubijenih su nakon primarnog zakopavanja, prenošena i zakopavana u brojne sekundarne i tercijarne jame.

 

IZVORI:

Tal Bruttmann, REPORT MASS GRAVES AND KILLING SITES IN THE EASTERN PART OF EUROPE1, MMWG Task Force for International Cooperation on Holocaust Education Remembrance and Research dostupno na: link.

IHRA, Killing Sites, Research and Remembrance, Metropol Verlag, Berlin 2015. dostupno na: link.