Pokret otpora u Poljskoj

Pripadnici Narodne armije 1944. godine. Izvor fotografije: Wikipedia

 

Nakon nemačke invazije, septembra 1939. godine, kao i zauzimanja istočnih teritorija koje je izvršio Sovjetski Savez, poljska vlada je našla utočište u Londonu, ali su državne strukture nastavile da funkcionišu u ilegali, odbijajući bilo kakvu vrstu saradnje sa okupatorom. Ta „podzemna država” imala je svoje oružane snage, takozvani Savez za oružanu borbu (Związek Walki Zbrojnej – ZWZ), čija je akcija bila uperena kako protiv Nemaca tako i protiv Sovjeta. Nešto manje od godinu dana nakon nemačkog napada na Sovjetski Savez, 22. juna 1941. godine, tačnije u februaru 1942. godine, Savez će se reorganizovati u Domovinsku armiju (Armia Krajowa – AK), koja će s vremenom postati jedan od najvećih organizovanih pokreta otpora u Evropi (računa se da je 1944. godine brojala najmanje 200.000 članova). Osim AK, koja je u političkom smislu tražila da se emigrantska vlada vrati iz Londona nakon kraja rata i ponovo uspostavi nezavisnu Poljsku, postojale su i druge organizacije koje su pružale otpor nemačkom okupatoru ali nisu htele da sarađuju sa poljskom podzemnom državom. Među njima najveća je bila Narodna garda (Gwardia Ludowa – GL), koju su početkom 1942. godine osnovali pripadnici Komunističke partije. Garda je početkom 1944. godine preimenovana u Narodnu armiju (Armia Ludowa – AL), budući da je njeno brojno stanje iznosilo nekoliko desetina hiljada ljudi. AL je bila direktno vezana za Sovjetski Savez, od koga je snabdevena oružjem, namirnicama i drugim stvarima potrebnim za nastavak borbe. Iz njenih redova će nakon kraja rata proizaći nova komunistička vlada Poljske.

Iako je nemoguće svrstati ih u redove antifašističkih boraca, u Poljskoj su postojale i ultranacionalističke formacije koje su kao model imale fašističku Italiju i falangističku Španiju, ali koje su se ipak borile protiv nemačkog okupatora. Najpoznatija formacija je bila Konfederacija naroda (Konfederacja Narodu – KN), koja će se 1943. godine pridružiti AK-u.

 

Milovan Pisarri

Literatura: Roy Francis Lesile The History of Poland since 1863, Cambridge: Cambridge University Press, 1983; Mieczysław B. Biskupski, The history of Poland, Westport: Greenwood Publishing Group, 2000.