Istoriografija

Leopold von Ranke

 

Humanistička disciplina koja opisuje i analizira događaje, ličnosti i fenomene iz prošlosti (od pojave pisma do istorije sadašnjosti). Teoretičari razlikuju pojmove naučne i vannaučne istoriografije. Naučna istoriografija ili istorijska nauka podrazumeva precizno definisanu metodologiju, kritički odnos prema predmetu istraživanja i minucioznu proveru verodostojnosti izvora i literature koji se koriste sa ciljem rasvetljavanja prošlosti. Istovremeno, pojam istoriografija ima i šire značenje i obuhvata različite vidove pisanja o prošlosti koji ne proizilaze isključivo iz disciplinarno definisanog naučnog polja. Ona uključuje publicističke, teorijske, umetničke i različite amaterske radove, kao i aktivističke projekte, koji značajno dopunjuju, ili podstiču naučna istraživanja i zaključke, ili su sa njima u direktnom konfliktu.

Od kada je krajem 18. veka emancipovana kao nauka, istorija se pozivala na Tukididov princip kritičke provere izvora i Tacitov kredo „bez mržnje i pristrasnosti”. Nasuprot zahtevima političara da treba pisati „lepu povest o prošlosti nacije” i ne dozvoliti „da divne legende diskredituje istorijski kriticizam” (Giolliti), naučna istoriografija je promovisala traganje za istinom kao svoj osnovni cilj. Preispitivala je i odbacivala opšte prihvaćene stavove koji su snažili nacionalne mitologije. „Pisati istoriju onako kako se stvarno dogodilo” (Ranke) je značilo odupreti se pritiscima i afirmisati nezavisnu poziciju istoričara.

Već gotovo pola veka, međutim, istoriografski pozitivizam je predmet teorijskih rasprava. Oficijelna istoriografija, pisana na formalnom poštovanju utvrđenih naučnih principa, često je i sama predstavljala osnov nekritičkog nacionalizovanja prošlosti. Sa druge strane, marksistička istoriografija je istorizovala procese iz prošlosti kroz prizmu klasne borbe i istorijskog materijalizma. Ova podela je utvrdila stav da i kada je definisana kao nezavisna nauka, istoriografija nikada nije vrednosno neutralna.

 

IZVORI:

Andrej Mitrović, Raspravljanja sa Klio, O istoriji, istorijskoj svesti i istoriografiji, Svjetlost, Sarajevo 1991.

Keith Wilson (ed.), Forging the collective Memory, Government and Interantional Historians through the two World Wars, Berghahn Books, Providence 1996.