Goli otok

Goli otok

Goli otok.

 

 

Goli otok je ostrvo površine 4, 7 km2 koje se nalazi u zapadnom delu Republike Hrvatske, istočno od poluostrva Istra u Velebitskom kanalu, između ostrva Rab, Sveti Grgur i Prvić a koje je tokom Prvog svetskog rata koristila Austrougarska vojska kako bi na njemu držala ruske zarobljenike sa Istočnog fronta.

U periodu od 1949. do 1956. godine na ostrvima Goli otok i Sveti Grgur se nalazio zatvor (logor) za jugoslovenske političke zatvorenike poznat po imenu Goli otok. Službeni naziv zatvora u periodu od 1949. do 1951. je bio Radilište administrativno kažnjenih muškaraca/žena društveno korisnim radom a od 1951. do 1956. Radnički prihvatni logor za političke zatvorenike. Zatvor Goli otok formiran je 1949. godine odlukom koja je doneta u najužem rukovodstvu Komunističke partije Jugoslavije sa ciljem da se izoluju od ostalih zatočenika po zatvorima uhapšenici koji su podržali Rezoluciju informbiroa i bili pristalice, kako se smatralo, Staljina i Sovjetskog Saveza u borbi protiv Jugoslavije. Prema procenama Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove SFRJ iz juna 1963. godine, kroz Zatvor je prošao 16 101 zatvorenik – 15 173 muškarca i 928 žena od kojih je tokom izdržavanja kazne život izgubilo njih 413. Prema zvaničnim podacima, najveći broj zatočenika bio je iz redova Jugoslovenske armije. Po nacionalnoj pripadnosti, najveći broj uhapšenika je bio srpske nacionalnosti. Politički zatvorenici koji su na Goli otok upućeni kao pristalice Informbiroa i Sovjetskog Saveza pušteni su na slobodu 1956. godine kada je došlo do normalizacije odnosa između Jugoslavije i SSSR-a. Zatvor na Golom otoku ostao je upamćen kao jedan od najbrutalnijih zatvora za političke zatvorenike u Jugoslaviji.

Kasnije je prešao u nadležnost organa Republike Hrvatske. Služio je za izdržavanje kazni uhapšenika osuđenih za teška krivična dela. Goli otok je prestao da funkcioniše kao zatvor 1988. godine. Već naredne, 1989. je u potpunosti iseljen.

Danas je Goli otok turistička destinacija.

 

dr Sanja Petrović Todosijević

LITERATURA:

Lebl, Ženi. Ljubičica bela: dve i po godine u Jugo-gulagu za žene. Beograd: Čigoja štampa, 2009.