Četnici kao „antifašistički” kolaboracionisti

Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji. Izvor fotografije: znaci.net

 

Teza o antifašističkom karakteru pokreta Draže Mihailovića pojavila se prvi put u istoriografiji socijalističke Jugoslavije 1983. u knjizi istoričara Branka Petranovića. Međutim, osnovni ton Petranovićevog pisanja je bio u tolikoj meri kritički nastrojen prema četničkom pokretu, njihovim zločinima i aktivnoj kolaboraciji sa okupatorskim snagama da se ova sporadična ocena može uzeti samo kao nominalno i formalno određenje karaktera četničkog pokreta. Iz ovih razloga, 1983. godina se uobičajeno ne uzima kao zvanični početak istorijskog revizionizma (u odnosu na Ravnogorski pokret) u srpskoj/jugoslovenskoj istoriografiji.

Kada se dve godine kasnije (1985) u knjizi  Veselina Đuretića pojavila prva izrazito revizionistička i apologetska interpretacija četničke uloge u Drugom svetskom ratu, Petranović je tu knjigu oštro i dosledno kritikovao. Ipak, koncepcija o dva antifašistička pokreta u Srbiji neprestano je prisutna u nastupajućem periodu. Štaviše, u publicistici, istoriografiji i udžbenicima apologija četničkog pokreta postaje sve zastupljeniji narativ, a ideološka preferencija u sravnjivanju tzv. dva antifašistička tabora preteže često ka „antikomunističkoj” strani.  

Ovo se naročito odnosi na period posle tzv. petooktobarskih promena kada su u Srbiji u upotrebu uvođeni udžbenici koji su poput nekakvih ravnogorskih čitanki glorifikovali četnički pokret i zaobilazili sagledavanje problematike četničkih zločina nad srpskim i nesrpskim življem i njihove saradnje sa okupatorom. Ideološka mantra o antifašističkom karakteru četničkog pokreta ubedljivo opstojava i u novijim udžbenicima koji se pojavljuju od 2014, i pored insistiranja na zločinačkoj prirodi pokreta i njegovoj aktivnoj kolaboraciji. Ova nategnuta konstrukcija o antifašističkim kolaboracionistima formulisana još u vreme samoupravnog socijalizma čini se da će još dugo ostati svojevrsni srpski kuriozitet i dominantna paradigma u srpskoj istoriografiji i udžbenicima.

 

Aleksandar Miletić

Literatura:

Branko Petranović, Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji (1941-1945), Beograd: Rad, 1983; Milivoj Bešlin, „Četnički pokret Draže Mihailovića – najfrekventniji objekat istorijskog revizionizma u Srbiji”, Politička upotreba prošlosti – O istorijskom revizionizmu na postjugoslovenskom prostoru, Novi Sad: AKO, 2013.